Gimnazija u Tutinu je 18.03.2024. godine obilježila Dan reciklaže bili su uključeni učenici svih razreda, a profesorice biologije Melisa Curić i Nerkesa Dreković su rukovodile cijelim projektom.
Prisutni su imali prilike da čuju izvanredan članak “Ne treba mi kesa!” Milice Glogovac iz 2015. godine gdje između ostalog kaže:
“Izgovaram sedamnaesti put, tog dana. Sada već namrštena, dok prodavačica pokušava da mi pored papirne uvali I plastičnu kesu. Za jedan mali kroasan. Koji ću odmah pojesti. Nudi mi tu kesu kao da mi čini uslugu, uz osmeh, brižno. I bez trunke imanja pojma. “Pa kako ćete ovako?”, pokušava još jednom da me uveri da mi kesa ipak treba.
(…)
A gde završavaju ti milioni plastičnih kesurdača?
Morske kornjače najčešće umiru zato što progutaju plastičnu kesu misleći da je meduza, jeste li znali to?
Nedavno je dnevna video vest na posećenom portalu bila simpatična priča o kitu koji se vrzmao oko ribarskog čamca, negde na pučini Atlantika. Ribari su se najpre uplašili, shvatajući da životinja koja je veća od njihovog plovila tu sa nekom namerom. Sve dok kit nije izronio sasvim blizu čamca, a oni videli da mu se za čeljust zakačila – kesa. CEO kit. Jedna kesa. JEDNA kesa. Jedan ceo kit je mogao da umre zbog jedne kese.Najveći sisar na svetu.
Plastična kesa se ne reciklira, sve i kad bi reciklaža ovde i funkcionisala.”
Nakon izuzetno poučnog teksta imali smo prilike sve to vidjeti praktično kroz prezentaciju, gdje završava najveći dio smeća i kako to sve utiče na cijeli biodiverzitet naše planete.
I na kraju kao krunu rada učenika i profesorica vidjeli smo šta se to može sve napraviti, nadamo se da će osviješćeni nastaviti da ukazuju svima u okolini na gorući problem naše planete.
Zahvaljujemo se svim učesnicima na trudu, podizanju svijesti o čistoći i očuvanju iste.
